To: 

• Ministry of Agriculture
• Ministry of Economy and Sustainable Development 
• National Committee for Brown Bear Management

January 2022

APPEAL TO NATIONAL COMMITTEE:  

END TROPHY HUNTING OF THE BROWN BEAR IN CROATIA

We, the undersigned, call on the Committee to end trophy hunting of our brown bear. We believe that the protection of brown bears in Croatia is inadequate and that trophy hunting is a threat to conservation of the brown bear as an endangered species.

The brown bear, which is strictly protected in Croatia, is still treated as hunting game, in spite of international conventions being ratified and legislation being passed. In 2000, Croatia ratified the Bern Convention, and the brown bear was included on the IUCN Red List of Threatened Species in 2004. Strict protection for the brown bear was declared in 2013 when the Regulation on Strictly Protected Species came into force.

Unfortunately, all the passed legislation and policies, ratification of the Bern Convention, inclusion on the Red List and the Nature Protection Act have all led to the protection of the brown bear in Croatia only 'on paper'. In reality, protection of the brown bear is subordinated to The Hunting Act, as are the Brown Bear Management Plan and annual Action Plans. Due to implementation of the aforementioned plans, trophy hunting is used as a tool for the regulation of the brown bear population. Hunting quotas and the duration of hunting seasons are therefore defined at the start of each year.

Action Plans do not allow a satisfactory alternative when it comes to population control, as they rely solely on lethal solutions. Hunting quotas are legalized through derogation (exemption), under the condition that the brown bear population remains stable in spite of hunting.

By deploying hunting quotas for individual hunting grounds, all laws and policies on bear conservation in Croatia are being bypassed. The use of trophy hunting in the reduction of conflicts between bears and humans could potentially lead to numerous negative consequences.

Conflicts between humans and wild animals should not be used as an excuse for further commercialization of trophy hunting and, prior to initiating any sort of hunting, it is necessary to tackle the issue of appropriate preventive measures.

Mortality of the brown bear in Croatia that is caused by hunting is higher than all the other causes combined. Annual hunting quotas exceed the natural growth rate of the population and anything higher than a 10% quota represents a threat to preservation of the species. Last year´s Action Plan defines a 14% quota, which means the regular shooting of 130 bears out of the total population. When we add 20 individuals, which is an estimate for other mortality causes, we get a total mortality number of 150 bears. According to the Ministry of Agriculture, the hunting season for brown bears was suspended on 24th October 2021, due to quota fulfilment, whilst the overall bear mortality exceeded the number envisioned in the current Action Plan. In regular hunting, 131 bears were shot, and 25 bears died of other causes.

There is a clear tendency of the quota being continually increased on a yearly basis, which can be also applied on additional and intervening quotas that are individually approved at the request of hunting license holders. Quotas depend on the size of the population, which is why hunting organizations understandably favour larger bear populations.

"Reduced size of available habitat and the large living territory requirements of each bear do not enable further population growth which, in a biological sense, defines the bear as an endangered species". (Huber, Meridijan magazine, 2002)

Action plans have the aim of "reducing the part of overall mortality caused by losses, so that the national hunting quota can be as high as possible". This general goal of management plans confirms that the brown bear population is being protected only as much as is necessary to sustain further trophy hunting. The size of the brown bear population in Croatia was determined through genetic assessment in 2015 and there has been no new reliable data since then. The estimated number of 937 individuals is taken as a starting point for calculating hunting quotas. According to the Strategy for Brown Bear Management in Slovenia, which is based on genetic assessment from 2015, there are 764 bears in Croatia (estimated n° 679-893).

Cristina Lapis from the Zarnesti refuge for bears in Brasov claims that "... in order to know the precise number of bears, we would have to microchip them". (Pavalasc, 2021)

When it comes to the growth rate, data acquired by counting bears with cubs on feeding sites is not reliable. The bears are counted by hunting license holders and landowners, once in the spring and once in the autumn part of the hunting season. Such counting is the basis of inaccurate estimates for population growth or stagnation.

Feeding bears in their natural habitat results in multiple undesired effects: "The food used on the feeding sites is not the bear's natural diet. This way the bears get used to being fed by human food sources, which is why they will come closer to human populated areas, where these sources are widely available". (Frank, Novi list newspaper, 2012)

One of the main reasons why bears are being artificially fed is to get them used to feeding sites to make it easier for the planned hunt to be carried out.

According to the Bern Convention "... artificial feeding of all wild animals, brown bears in particular, raises concern with regards to their protection, mainly because of the risk of undesired changes to the population density of wild animals, their health and behaviour, with negative consequences for protected species and ecosystems. Therefore, it is recommended that the effects of artificial feeding on large wild animals are additionally researched".

In the Brown Bear Management Plan, it is claimed that the general public should understand all aspects of brown bear management, which includes hunting. This claim neglects the fact that a large part of the scientific and nonscientific community understands all aspects of brown bear management, but does not approve of the use of trophy hunting!

Regarding informing of the public, lectures organized on the topic of brown bear management primarily deal with the promotion of hunting. They usually serve for the presentation of ready-made solutions, with projects being conducted according to prearranged outcomes. Organizations and concerned citizens that advocate bear protection in Croatia do not have the opportunity to participate in decision making and plan preparation, unlike in neighbouring Slovenia, where animal protection organizations are included in decision-making concerning the management of large wild animals.

Trophy hunting that is organized in Croatia could cause the extinction of the brown bear species, as is already the case in almost the whole of Western Europe.

"It is our obligation to preserve the population in good condition, with steady or increasing population numbers. Each possible population decline has to be justified, and any such loss can lead to exemptions being rejected (derogation)". (Action Plan 2021)

It is not possible to preserve the population alongside trophy hunting and hunting quotas that exceed the natural growth rate. Due to these threats to the survival of the brown bear in Croatia, we demand that the persons competent and responsible for brown bear management:

- end trophy hunting of the brown bear in Croatia,

- ban artificial feeding of brown bears in Croatia,

- determine the exact brown bear population size, in cooperation with wild animal protection organizations,

- include representatives of animal protection organizations and social science experts in the National Committee for Brown Bear Management.

We believe that this is the last chance to implement plans which are based on ethical principles, humaneness and the avoidance of violence. There are alternatives to trophy hunting which have successfully been in use in some areas for years. Tourism, in relation to the brown bear, can be successfully carried out such that trophy hunting is replaced by photo-safari tourism. This form of tourism already exists in the Primorje-Gorski Kotar County and it is taking place with the use of existing lookouts. This form of ecological 'hunting' is fully appropriate considering the endangered status of the brown bear and, at the same time, it enables further commercial activity for hunting associations. It is possible to regulate the size of the population through non-lethal measures exclusively.

One of the well-tried methods is the export of overabundant bears, which can provide even higher incomes for hunting organizations than can trophy hunting.

Some hunting organization representatives misinterpret this as a 'green' activist idea, but this is something that was worked on by our most notable bear researcher, prof. Duro Huber, DVM.11 The relocation of bears from Croatia to Slovenia and Austria, as well as the help of our scientists in repopulating the Central Pyrenes in France with brown bears, showed good results. As one of the examples of good practice, we cite the relocation of ten brown bears from Slovenia to the Italian region Trentino.

Feeding bears on feeding sites is not biologically justified, and it could potentially lead to greater conflicts with humans which, in addition to legal hunting, can then be used as a trigger for poaching.

Since the last genetic assessment was carried out in 2015, and considering the fact that hunting quotas have increased in the meantime, a new assessment is necessary in order to gain a full insight into the situation with the present population of brown bears in Croatia.

Social scientists should be involved in brown bear management, because they are qualified to research its social dimension, and their presence would ensure a multidisciplinary approach in the creation of strategic documents, such as Action Plans.

We believe that the aforementioned proposals would be beneficial not only to the brown bear population in Croatia, but they could potentially unify hunting organizations and ecological activists, and they would also generate positive responses amongst the general public.

One of the key elements of this appeal is a petition to end trophy hunting of the brown bear, whereby we received numerous signatures from our country and around the world.

This online petition should primarily be considered a guideline, as its main goal is to show great support for our appeal and disagreement with the existing model of brown bear management, amongst both the general public and experts. We attach the signatures in their original form, with the note that we did not moderate comments and that they should be taken only to represent thoughts and views of the signatories themselves.

Our main intention is to establish full brown bear conservation, with no exemptions whatsoever. We consider a thorough revision of the Brown Bear Management Plan and its synchronization with the European regulatory framework to be a necessary move due to the reasons mentioned above. We sincerely hope that the National Committee for Brown Bear Management will take our appeal into consideration, because the existing management model is not sustainable, with the brown bear being simultaneously treated as an endangered species and as hunting game, which is a fundamental conflict in Croatian brown bear management. In submitting this appeal to the Committee, we base our appeal on the Brown Bear Management Plan, in particular its clause defining the right of the public to be included in decision-making.

Save Our Brown Bear citizens' initiative    

Ministarstvo poljoprivrede

Ministarstvo gospodarstva

Nacionalno povjerenstvo za gospodarenje smeđim medvjedom

Predmet: Zahtjev za ukidanjem trofejnog lova na smeđeg medvjeda u Republici Hrvatskoj

Mi, niže potpisani građani, upućujemo vam zahtjev za ukidanjem trofejnog lova na smeđeg medvjeda. Stajališta smo da je zaštita smeđeg medvjeda u RH neadekvatna i da je trofejni lov prijetnja očuvanju ugrožene vrste.

Smeđi medvjed, koji je u RH strogo zaštićena vrsta, usprkos usvojenim međunarodnim i nacionalnim zakonima kojima je zaštićen, i dalje se tretira kao lovna divljač. Hrvatska je 2000. godine potvrdila Bernsku konvenciju, a smeđi medvjed je 2004. godine stavljen na Crvenu listu ugroženih divljih životinja. Stroga zaštita smeđeg medvjeda u RH proglašena je u 2013. godini stupanjem na snagu Pravilnika o strogo zaštićenim vrstama.

Nažalost, svi proglašeni i usvojeni zakoni i pravilnici, ratifikacija Bernske konvencije, uvrštavanje u Crvenu listu, Zakon o zaštiti prirode kao i Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama, doveli su samo do formalne zaštite smeđeg medvjeda u Hrvatskoj. Stvarna zaštita medvjeda u praksi je podređena Zakonu o lovstvu, kao što su mu podređeni Plan gospodarenja i godišnji akcijski planovi. Zahvaljujući primjeni navedenih planova u RH se provodi trofejni lov kao metoda održavanja veličine populacije smeđeg medvjeda. Početkom svake godine određuju se lovne kvota kao i trajanje lovne sezone na medvjeda.

Akcijski planovi ne dopuštaju zadovoljavajuću alternativu već počivaju isključivo na smrtonosnim rješenjima kontrole veličine populacije. Derogacijom, odnosno izuzećem odobravaju se lovne kvote, uz uvjet da populacija smeđeg medvjeda ostane stabilna usprkos lovnom zahvatu.

Akcijskim planovima, koji propisuju raspored odobrene lovne kvote po pojedinim lovištima, zaobilaze se svi usvojeni zakoni i pravilnici na kojima se temelji stroga zaštita smeđeg medvjeda u Hrvatskoj.

Uključivanje trofejnog lova u smanjenje sukoba između ljudi i medvjeda moglo bi dovesti do brojnih negativnih posljedica. [1]

Konflikti između ljudi i divljih životinja ne smiju se koristiti kao sredstvo u službi komercijalnog trofejnog lova te bi se prije bilo kakvog lova trebalo uhvatiti u koštac sa ispravnim preventivnim mjerama.[2]

Smrtnost medvjeda u Hrvatskoj veća je od lova nego od svih ostalih uzroka smrtnosti zajedno. Godišnje lovne kvote redovito premašuju prirodni prirast, a lovna kvota već od 10% predstavlja direktnu opasnost za očuvanje vrste. Prošlogodišnji Akcijski plan određuje lovni zahvat od 14% odnosno redovni odstrjel 130 medvjeda od ukupne populacije. Kad se tome pribroji 20 jedinki za ostale uzroke smrtnosti, zadužena smrtnost u 2020. godini bila je 150 medvjeda. Prema obavijesti Ministarstva poljoprivrede, lov na smeđeg medvjeda obustavljen je 24. listopada 2020. godine iz razloga ispunjenja redovne kvote, a broj ubijenih medvjeda premašio je brojku predviđenu Akcijskim planom. U redovnom lovu stradao je 131 medvjed, a od ostalih uzroka 25 jedinki. Na godišnjoj bazi, uočljiva je tendencija stalnog rasta redovnih lovnih kvota kao i dodatnih i interventnih koje se odobravaju na zahtjev lovoovlaštenika.

Brojnost smeđeg medvjeda podupire odluke o kvotama za odstrjel pa je razumljiva težnja lovačkih organizacija da populacija bude što brojnija. "Ograničena veličina raspoloživa staništa i velik prostor za život svakog medvjeda, onemogućava daljnji rast populacije, i to u biološkom pogledu uvjetuje status rijetke vrste". (Huber u Meridijani, 2002)

Akcijski planovi imaju za cilj "da udio gubitaka u ukupnoj smrtnosti smeđeg medvjeda bude što manji, kako bi kvota na razini države mogla biti što veća". Ovaj opći cilj planova za gospodarenje potvrđuje kako je populacija medvjeda zaštićena samo toliko koliko je potrebno da opstane za daljnji lovni zahvat.

Veličina populacije smeđeg medvjeda u RH određena je genetičkim prebrojavanjem u 2015. godini i od tog razdoblja ne postoje novi pouzdani podaci. Procijenjena brojnost od 937 jedinki uzeta je kao ishodište za izračun lovnih kvota. Prema dokumentu Strategija upravljanja rjavega medveda u Sloveniji, koji se temelji na genetičkoj analizi iz 2015. godine, u okviru projekta LIFE DINALP BEAR, u RH obitava 764 medvjeda (679-893).[3]

Cristina Lapis iz utočišta za medvjede Zarnesti u Brasovu tvrdi da "…kako bismo saznali stvarno točan broj medvjeda, sve bi ih trebalo mikročipirati".[4]

U području prirasta, nepouzdani podaci dobiveni dobiveni su brojanjem medvjedica sa mladuncima na mečilištima. Brojanje na hranilištima obavljaju lovoovlaštenici, jednom u proljetnom i jednom u jesenskom dijelu lovne sezone. Takva prebrojavanja temelj su pogrešne procjene kako je populacija u porastu ili je iste brojnosti.[5]

Prihranjivanje medvjeda u staništu ima brojne nepoželjne učinke: "Na mečilišta se stavlja hrana koja nije prirodna hrana medvjeda. Medvjed se na ovaj način navikava na ljudske izvore hrane pa dolazi u blizinu naselja gdje takvu hranu može pronaći." (Frank u Novi list, 2012)[6]

Jedan od ključnih razloga prihranjivanja je navikavanje medvjeda na hranilišta, zbog lakšeg izvršenja planiranog lovnog zahvata. Prema Bernskoj konvenciji "umjetno hranjenje svih divljih životinja, a posebno smeđih medvjeda, izaziva brigu u pogledu zaštite, uglavnom zbog rizika da ta praksa dovede do nepoželjnih promjena u gustoći divljih životinja, njihovog zdravlja i ponašanja sa nepoželjnim posljedicama za zaštićene vrste i ekosustave. Stoga se preporuča da se istraži utjecaj umjetnog hranjenja velikih zvijeri." [7]

U Planu gospodarenja smeđim medvjedom ističe se da "opće stanovništvo treba razumjeti sve elemente gospodarenja medvjedom uključujući i lovni zahvat". Pri ovoj tvrdnji zanemaruje se činjenica da dio znanstvene i velik dio ne-znanstvene zajednice razumije sve elemente gospodarenja medvjedom, ali korištenje trofejnog lova ne odobrava!

Što se tiče informiranja javnosti, predavanja koja su organizirane na temu gospodarenja medvjedom, prvenstveno se bave promoviranjem lova. Na prezentacijama se predstavljaju već gotova rješenja, a projekti se provode prema unaprijed utvrđenim ishodima. Udruge i zainteresirani građani koji se zalažu za zaštitu medvjeda u RH nemaju mogućnost sudjelovanja u donošenju odluka te izradi planova, kao što je to slučaj u susjednoj Sloveniji, gdje su udruge za zaštitu životinja uključene u odlučivanje o upravljanju velikim zvijerima.[8]

Trofejni lov koji se provodi u Hrvatskoj mogao bi izazvati izumiranje medvjeda kao u gotovo cijeloj zapadnoj Europi.

"U obvezi smo očuvati populaciju u povoljnom stanju, s istom brojnošću i/ili u porastu. Svaki eventualni pad veličine populacije mora se posebno pravdati, a može dovesti do odbijanja izuzeća (derogacije)." (Akcijski plan, 2021)[9]

Populaciju medvjeda u RH nije moguće očuvati uz trofejni lov i lovne kvote koje premašuju prirodni prirast. Stoga, zbog navedenih prijetnji opstanku smeđeg medvjeda u RH, zahtijevamo od nadležnih i odgovornih osoba:

• Ukidanje trofejnog sportskog lova na smeđeg medvjeda u RH.
• Zabranu prihranjivanja smeđeg medvjeda u RH.
• Utvrđivanje veličine populacije smeđeg medvjeda u RH uz sudjelovanje predstavnika udruga iz područja zaštite divljih životinja.
• U sastav Nacionalnog povjerenstva za gospodarenje smeđim medvjedom, potrebno je uključiti predstavnike udruga za zaštitu životinja kao i stručnjake iz područja društvenih znanosti.

Stajališta smo da je zadnji čas za primjenu planova koji se temelje na etičkim principima, humanosti i izbjegavanju nasilja. Već godinama postoje alternative trofejnom lovu koje se u nekim sredinama uspješno primjenjuju.

Lovni turizam, koji se povezuje sa smeđim medvjedom, može se uspješno provoditi na način da se trofejni lov zamijeni foto lovom. Ovakav oblik lovnog turizma već egzistira u Primorsko-goranskoj županiji i održava se uz korištenje postojećih osmatračnica. Takva forma ekološkog lova primjerena je s obzirom na status smeđeg medvjeda kao divlje ugrožene vrste, a ujedno bi omogućila daljnju komercijalnu djelatnost lovačkih društava.

Održavanje veličine populacije moguće je osmisliti isključivo primjenom nesmrtonosnih rješenja. Jedna od iskušanih metoda je izvoz prekobrojnih jedinki, koja lokalnim zajednicama može omogućiti čak veće prihode nego trofejni lov. Neki predstavnici lovačkih organizacija pogrešno pripisuju ovu ideju "zelenima", no time se još krajem devedesetih uspješno bavio naš najpoznatiji istraživač medvjeda, prof.dr.sc. Đuro Huber.[10] Preseljenja medvjeda iz Hrvatske i Slovenije u Austriju te pomoć naših znanstvenika u povratku medvjeda u Centralne Pirineje u Francuskoj pokazala su dobre rezultate. Kao jedan od primjera dobre prakse navodimo premještaj deset smeđih medvjeda iz Slovenije u talijansku pokrajinu Trentino.[11]

Prihranjivanje medvjeda na mečilištima nije biološki opravdano, a potencijalno može rezultirati novim konfliktima sa čovjekom, što uz redovni lov postaje okidač za interventni lovni zahvat pa čak i krivolov.

Budući da je zadnje genetičko prebrojavanje organizirano 2015. godine i uzevši u obzir činjenicu, da su se lovne kvote u međuvremenu povećavale, smatramo da je za realan uvid u sadašnju sliku populacije smeđeg medvjeda u RH neophodno provesti novo prebrojavanje.

U izradu planova gospodarenja smeđim medvjedom i akcijskih planova potrebno je uključiti stručnjake iz područja društvenih znanosti, koji su kvalificirani istraživati njihovu društvenu dimenziju, a njihova prisutnost bi osigurala da strateški dokumenti gospodarenja smeđim medvjedom budu rezultat konsenzusa različitih stručnih gledišta.

Smatramo kako bi sve navedeno bilo blagotvorno ne samo za populaciju smeđeg medvjeda u RH, nego bi pridonijelo pomirbi lovačkih društava i ekoloških aktivista te bi moglo rezultirati pozitivnim odjekom u široj javnosti.

Sastavni dio ovog zahtjeva je peticija za ukidanje trofejnog lova na smeđeg medvjeda, putem koje smo dobili brojne potpise podrške iz zemlje i svijeta. Ova peticija je prvenstveno orijentacijske prirode, čiji je glavni cilj prezentirati veliku podršku građana našem zahtjevu te ujedno ukazati na neslaganje s trenutno važećom lovnom praksom na smeđeg medvjeda. Potpise peticije prilažemo u izvornom obliku, uz napomenu da eventualne komentare kao predstavnici građanske inicijative ne moderiramo, jer oni predstavljaju razmišljanja i stajališta samih potpisnika.

[1] U Hrvatskoj se od 2014. do 2019. godine provodio projekt LIFE DINALP BEAR, a jedan od ciljeva projekta bilo je smanjenje sukoba pomoću nesmrtonosnih rješenja.

[2] https://www.agentgreen.ro/wp-cintent/uploads/2018/06/Open-letter-coalition-Action-Plan-Romania-7th-June.2018.pdf

[3] Strategija upravljanja rjavega medveda Ursus Arctos v Sloveniji za obdobje 2019-2028

[4] https://www.rferl/a/romania-hunting-bears-hundreds-killed-illegal-trophy-environmentalists/31099549.html

[5] "Primamljivanje na hranilišta može stvoriti lažni dojam o brojnosti medvjeda. Učestalo viđanje jednog ili više medvjeda na nekom području stvara lažni dojam i vjerovanje u to kako su se oni prenamnožili." (Huber u Arena, 1997)

[6] https://www.novilist.hr/regija/ladislav-radoslovic-odstrelom-100-medvjeda-neki-zele-sacuvati-fotelje/

[7] Plan gospodarenja smeđim medvjedom (Ursus arctos L.) u Republici Hrvatskoj

[8] U radnoj skupini za velike zvijeri nalaze se predstavnici Društva za osvoboditev žival in njihove pravice, Društvo proti mučenja živali iz Trbovlja i Društvo za zaščito živali iz Ljubljane

[9] Akcijski plan gospodarenja smeđim medvjedom u Republici Hrvatskoj u 2021. godini

[10] "Mislim da bismo se trebali preorijentirati na izvoz živih medvjeda u zemlje koje ih žele naseliti, a za što se plaća cijena visoka kao i za ubijene" (Huber u Arena, 1997).

[11] Program preseljenja smeđeg medvjeda iz Slovenije u Pirineje započeo je 1996. i trajao je do 2006. godine.